Turističke značajke prostora Virovitičko-podravske županije 2017-01-09T14:02:46+00:00

Kontinuitet razvoja turizma

Nastavljajući se na tradiciju Virovitičke županije čiji korijeni sežu još u 13. stoljeće kada Arpadovići osnivaju kraljevske županije kao administrativna područja s kraljevskim posjedom i utvrđenim gradom u njihovom sjedištu, današnja Virovitičko-podravska županija, smještena je u sjevero-istočnom dijelu Hrvatske na području koje ujedinjuje prostor Slavonije i Podravine, a rasprostire se na površini od 2068 km 2, te obuhvaća tri grada i trinaest općina sa ukupno 92380 stanovnika.

Povoljan prometno-zemljopisni položaj je uz dugu i bogatu tradiciju i ljepotu prirode uvjetovao pokretanje ozbiljnijih turističkih aktivnosti već u drugoj polovini 19. stoljeća. Osim tada uvriježenih putovanja, pohoda i obilazaka trgovišta, sajmišta i hodočasničkih mjesta, zabilježeno je da sve više gostiju dolazi na redoviti odmor i ljetovanje u Orahovicu, koju krasi lijepa okolica i zdrav gorski zrak. U takvim je okolnostima u Orahovici 1899. godine osnovano Društvo za poljepšavanje mjesta i okolice.

Gotovo istovremeno i u Virovitici se osniva Društvo za poljepšanje Virovitice, koje uz 1884. godine osnovano društvo za međusobno usavršavanje u svakom pogledu kao što je i promicanje domaće zabave – ‘Kasino’, uspješno djeluje na području kreiranja kvalitetnog turističkog ozračja.

Tijekom druge polovice 19. stoljeća u Orahovici, Slatini i Virovitici postoji po nekoliko gostionica, konaka i svratišta, od kojih je najpoznatija i najveća virovitička gostionica i svratište ‘K Lippeovoj ruži’, u vlasništvu kneževske obitelji Schaumburg – Lippe. Ista je obitelj 1840. godine od grofa Antuna III. Pejačevića kupila dvorac u Virovitici, kojeg su potom nadogradili i dali mu današnji izgled s barokno – klasicističkim obilježjima.

Na samom prijelazu 19. u 20. stoljeće uređeno je poznato virovitičko izletište Milanovac. Izletište se sastojalo od brižno njegovanog parka sa šetnicama, izvora i gostionice, a izgubilo se urbanizacijom, odnosno širenjem gradskih područja.

Od početka 20. stoljeća u Slatini djeluje Društvo za poljepšanje grada, a u Voćinu Duštvo za prihvat gostiju. U tom periodu Jankovac na Papuku već ima status najljepšeg slavonskog izletišta, dok slatinčani uređuju svoj vidikovac Lešćanov vinograd. U periodu do II. svjetskog rata Slatina ima čak tri hotela – ‘Šandl’, ‘Slatina’ i ‘Frank’.

Tri ratna perioda 20. stoljeća su izravnim i neizravnim utjecajima umnogome narušila sklad turističkog razvoja ovog područja.

U drugoj polovini 20. stoljeća dolazi do značajnijeg razvoja izletničkog, poslovnog, tranzitnog i naročito lovnog turizma. Obnavljaju se, proširuju ili grade hoteli, moteli, lovačke kuće i odmarališta (Hotel ‘Slavonija’ u Virovitici, Hotel ‘Podravina’ u Slatini, Motel ‘Milanovac’ u Virovitici, Odmaralište Crvenog križa u Orahovici i sl.) uređuju se i ponudom profiliraju izletišta, kupališta, skijališta i mjesta za rekreaciju (uz rijeku Dravu, uz jezera, bare i ribnjake, na obroncima Papuka i Bilogore). Turistička društva, u sustavu Turističkog saveza, aktivno djeluju u Orahovici, Slatini, Voćinu, Suhopolju, Virovitici i Pitomači, a dio njihovih aktivnosti odnosi se na tiskanje prvih ozbiljnijih promotivnih materijala.

U istom periodu započinje s radom niz ustanova poput Gradskog muzeja i Kazališta u Virovitici, Amaterskog kazališta i Doma kulture u Slatini ili udruga koje njeguju glazbenu umjetnost, likovnu umjetnost i folklor. Njihova djelatnost uz aktivnosti društava osnovanih još u 19. stoljeću upotpunjuje i obogaćuje ritam sredina u kojima djeluju i čini ih privlačnijima.

Period Domovinskog rata označava zastoj ili čak prestanak mnogih aktivnosti na širokom području turizma, a ponovnom uspostavom mirnodopskih uvjeta započinje nova, poprilično sveobuhvatna etapa razvoja turizma na ovom području.

Institut za turizam iz Zagreba izrađuje Strateški marketinški plan turizma Virovitičko-podravske županije. Temeljitom stručnom analizom autori ove studije definiraju, razrađuju i rangiraju sve turističke potencijale i sugeriraju načine daljnjeg turističkog razvoja.

Sustav turističkih zajednica koji djeluje od 1994. godine, a koji se na našem području odnosi na Turističku zajednicu Virovitičko-podravske županije, na Turističke zajednice u gradovima Virovitici, Slatini, Orahovici, te u općinama Pitomača i Čačinci, u sveobuhvatnoj suradnji s brojnim institucijama, ustanovama, udrugama i pojedincima sustavno oblikuje jasne profile različitih suvremenih turističkih proizvoda. Unutar sustava postoje Turistički uredi u Virovitici, Slatini, Orahovici i Pitomači koji djeluju i kao turistički informativni centri.

U ovom periodu područje uz rijeku Dravu, čija dužina toka kroz Virovitičko-podravsku županiju iznosi približno stotinjak kilometara, postaje dostupnije jer prestaje važiti strogi režim pograničnog pojasa sa ograničenim kretanjem i zadržavanjem. Na pitomačkom području četiri pridravska lokaliteta dobivaju status zaštićenog krajolika. Na području općine Pitomača – podravskom dijelu županije, bilježe se značajnija ulaganja u izgradnju smještajnih kapaciteta, što uz osebujnu i njegovanu podravsku tradiciju koja se manifestira kroz pjesmu (Glazbeni festival ‘Pjesme Podravine i Podravalja’), ples, autohtonu hranu, vina i seoske običaje ovaj kraj posebno ističe.

U slavonskom dijelu županije ovaj je period također obilježen značajnim pomacima u unapređenju turističke ponude. Osniva se Park prirode Papuk sa sjedištem u Voćinu, a koji se dijelom nalazi i na području susjedne Požeško-slavonske županije. Temeljito se obnavlja Planinarski dom na Jankovcu (u sastavu P.P. Papuk) sa svim pripadajućim objektima. U samom Voćinu koji je tijekom Domovinskog rata pretrpio znatna razaranja, nastavlja se duga tradicija hodočašća, obnavlja se lovni turizam i revitalizira se obližnji arboretum u Lisičinama.

U Orahovici, koja je reputaciju turističkog odredišta stekla još sredinom 19. stoljeća, nastavlja se tradicija ‘Orahovačkog proljeća’ – jedne od najvećih manifestacija na području Slavonije, uređuju se izletište ‘Orah’ i kupalište na Orahovačkom jezeru, a u samom gradu nastaju dva hotela.

U Slatini se nastavlja duga tradicija lovnog turizma, nizom manifestacija njeguju se tradicijski običaji, otvaraju se novi ugostiteljski i smještajni objekti, a rađa se i Međunarodni festival avangardne glazbe ‘Dani Milka Kelemena’.

U Virovitici, upravnom, gospodarskom, prometnom, kulturnom i obrazovnom središtu Virovitičko-podravske županije, turizam se razvija kroz različite tradicijske i suvremene oblike. Kulturno – povijesni, kazališni, izložbeni, književni, koncertni i sportski sadržaji ovdje imaju dugu tradiciju i svojim ritmom odvijanja Viroviticu čine živom i atraktivnom. Kroz dva velika mozaična manifestacijska ciklusa – ‘Rokovo’ i ‘Prosinac u gradu’ objedinjuju se tradicijski običaji i suvremenost. Sustavno se, sukladno povećanoj potražnji, otvaraju novi ugostiteljski i smještajni objekti, koji su kategorizirani u rasponu od dvije do četiri zvjezdice.

Prostorno – urbanističkim planovima koji se posljednjih godina sustavno izrađuju za područja svih gradova i općina, jasno se utvrđuju prostorna područja planske turističke izgradnje i razvoja, naročito na do sada nedovoljno iskorištenim oblicima ruralnog i seoskog turizma.

Kulturno – povijesni kontinuitet

Područje Virovitičko-podravske županije naseljeno je još od neolitika (6000 – 3500. pr. Krista), a najstariji sačuvani kulturno-povijesni spomenici sagrađeni su u srednjem vijeku. Ružica grad pokraj Orahovice iz 13. stoljeća ubraja se među najznačajnije i najsačuvanije primjere srednjovjekovnih gradina u Hrvatskoj. U srednjem vijeku Orahovica, Slatina i Virovitica dobivaju povlastice slobodnih trgovišta, odnosno postaju gradovi. Kralj Bela IV 1242. godine u Virovitici izdaje Zlatnu bulu – dokument kojim današnji Zagreb stječe status grada.

Crkva Sv. Lovre u Crkvarima , crkva Sv. Petra u Čađavici, manastir s crkvom Sv. Nikole pokraj Duzluka i crkva Pohoda Bl. Djevice Marije u Voćinu potječu iz 15. stoljeća i predstavljaju izvanredne primjere sakralne arhitekture iz perioda prije turskih osvajanja, koja su obilježila 16. i 17. stoljeće.

Život se ponovno obnavlja od druge polovice 18. stoljeća. U Virovitici franjevci podižu kompleks Franjevačkog samostana i crkve Sv. Roka, čija se unutrašnjost ubraja u najznačajnije barokne interijere sjeverne Hrvatske. Tijekom 19. stoljeća dolazi do procvata sveukupnog života. U Suhopolju se gradi crkva Sv. Terezije Avilske – najljepši primjer sakralne klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Gradi se dvorac Pejačević u Virovitici u elegantnom barokno – klasicističkom slogu, dok dvorac Janković u Suhopolju, dvorac Drašković u Slatini, kao i niz drugih sakralnih, javnih i privatnih objekata dobivaju historicistička obilježja.

Suvremeni kulturni život temelji se na raznolikosti i dugoj tradiciji. Folklor i glazba su na ovim područjima oduvijek bili čuvari narodne baštine. Mnogobrojna društva i danas čuvaju raznolike narodne nošnje, običaje, glazbu i folklor svoga kraja, što često pokazuju na smotrama i susretima. U gradovima Županije djeluju pjevački zborovi i puhački orkestri sa stoljetnom tradicijom, a zavičajni likovni umjetnici, pjesnici i književnici bilježe kistom i perom ljude i događaje.

Gradski muzej u Virovitici u svom stalnom postavu nudi arheološku, povijesnu, etnološku i likovnu zbirku i središnje je mjesto izložbenih aktivnosti. Samostanski muzej u okviru Franjevačkog samostana u Virovitici sadrži zbirku od više tisuća izložaka sa područja sakralne umjetnosti. Zavičajni muzej u Slatini nudi jedinstvenu kulturološku priču o slatinskom kraju, a vrijedne zavičajne zbirke postoje također u Pitomači (Muzej Petra Preradovića smješten je u rodnoj kući velikog hrvatskog pjesnika, u Grabrovnici pored Pitomače), Suhopolju i Orahovici. Osobitu ulogu u kulturnom životu ima Kazalište Virovitica, s profesionalnom djelatnošću duljom od pola stoljeća.

Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu je tijekom Domovinskog rata srušena, a u periodu 2002. -2011. godine potpuno je obnovljena metodom faksimilske rekonstrukcije. Predstavlja jedinstven primjer monumentalne gotičke arhitekture izvan urbanih centara. Unutrašnjost crkve opremljena je radovima najistaknutijih suvremenih hrvatskih autora. Crkva je okružena prostranim parkom u kojem su zastupljene biljne vrste koje potječu sa 5 kontinenata. Crkvu, odnosno Svetište Gospe Voćinske godišnje pohodi više od 60000 hodočasnika.

Iz bogate glazbene tradicije u kojoj su stasali skladatelji, pjevači i glazbeni sastavi, izrasla su dva međunarodna glazbena festivala. Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravalja (Pitomača) njeguje izvornu glazbenu tradiciju ovog područja, dok su Dani Milka Kelemena (Slatina) posvećeni avangardnoj glazbi.

Prirodna baština

Virovitičko-podravska županija smještena je u sjevero – istočnom dijelu Hrvatske, obuhvaća područja Slavonije i Podravine. S južne strane omeđena je Bilogorom, Papukom i Krndijom, čiji se obronci postupno stapaju s Panonskom nizinom. Na svom sjevernom dijelu županija je omeđena rijekom Dravom koja većim dijelom svog stotinjak kilometara dugog toka ovim područjem ujedno predstavlja i granicu s Mađarskom. Od srpnja 2012. godine to se područje nalazi u sastavu Prekograničnog rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav unutar UNESCO-ve mreže rezervata biosfere, čime je prepoznata izuzetna prirodna vrijednost ovog prostora na svjetskoj i europskoj razini.

Park prirode Papuk / UNESCO svjetski geopark Papuk prostire se na 336 km 2 i obuhvaća područja Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije. Kao posebna reljefna značajka ističe se najviši slavonski vrh – Papuk (953 m). Osim nekoliko potoka i jezera na području parka nalaze se i prirodni termalni izvori. Izuzetnu raznolikost biljnog i životinjskog svijeta prati i geološka raznolikost, a unutar parka nalaze se ostaci sedam srednjovjekovnih gradova i arheološko nalazište iz starijeg željeznog doba (8. – 3. st. pr. K.). Park prirode Papuk obuhvaća i tri područja posebne zaštite, a to su:

Rupnica – geološki spomenik prirode glasovit po stubastom lučenju stijena
Park šuma ‘Jankovac’ – gorska dolina okružena stoljetnom šumom bukve sa krškim fenomenom Jankovačkog slapa
Sekulinačke planine – specijalni rezervat šumske vegetacije – šuma bukve i jele stara oko 150 godina sa prašumskim karakterom

Kao spomenici parkovne arhitekture zavedeni su parkovi u Virovitici, Suhopolju, Voćinu i Slatini, stablo mamutovca u Slatini i skupina stabala u Noskovačkoj Dubravi.

Zaštićeni krajolici na našem području nalaze se uz rijeku Dravu na području općine Pitomača, a to su: Križnica, Jelkuš, Širinski otok i močvarno stanište Vir.

Arboretum Lisičine nastaje od 1963. godine, a nalazi se na području općine Voćin. Do Domovinskog rata Arboretum se prostirao u užem dijelu na površini od 37 ha, sa zasađenih približno 2500 primjeraka autohtonih i alohtonih vrsta drveća i grmlja, te je stoga arboretum bio jedan od najznačajnijih u jugoistočnom dijelu Europe. Krajem 1991. godine, zbog ratnih zbivanja, prestala je svaka aktivnost u arboretumu, a broj vrsta smanjen je za više od polovine. Danas je arboretum dobrim dijelom obnovljen i nalazi se pod ingerencijom Hrvatskih šuma – Šumarija Voćin, čiji stručnjaci ulažu velike napore u njegovu revitalizaciju.

Gospodarske značajke

Bogatstvo prirodnih resursa uvjetovalo je razvoj poljoprivrede, povrtlarstva, voćarstva i stočarstva. Na plodnim podravskim i slavonskim poljima, uz kukuruz i žitarice odavno se uzgaja i najkvalitetnije ljekovito bilje, duhan i šećerna repa, dok su na obroncima Bilogore i Papuka razasuti vinogradi i voćnjaci. Bogatstvo šumskog fonda dalo je zamaha razvoju drvoprerađivačke industrije sa svjetskom reputacijom. Čista priroda je idealan ambijent za bavljenje pčelarstvom, pa su stoga pčelari s ovog područja već duži niz godina u samom hrvatskom vrhu po kvaliteti i količini proizvedenog meda. Smještaj Virovitičko-podravske županije na sjecištima važnih prometnih pravaca odredio je razvoj trgovine. Iz tradicije sajmovanja izrasli su respektabilni međunarodni sajmovi – ‘Viroexpo’ i ‘Agroexpo’ u Virovitici, te ‘Slavin’ u Orahovici.

Enologija i gastronomija

U Virovitici je već 1864. godine uspješno organizirana prva značajnija izložba vina, istovremeno kada se održavala i Prva hrvatska izložba vina u Zagrebu, na kojoj su sudjelovali i vinari s ovog područja. U Slatini je 1885. godine osnovana Tvornica šampanjca, za čiju je proizvodnju korišteno grožđe sorte kadarka. Slatinski šampanjac je 1891. godine na Gospodarsko – šumarskoj izložbi u Zagrebu nagrađen počasnom diplomom i velikom kolajnom za domaći šampanjac i plemenito vino.

Danas se mnogi vinogradari nalaze na zavidnoj razini proizvodnje, a značajne površine nasada vinove loze posjeduju zaštitu geografskog porijekla. U sortimentu su najzastupljenije sorte graševina, sivi i bijeli pinot, zeleni silvanac, chardonnay, cabernet sauvignon, frankovka i čitava paleta stolnih sorata. Nakon izvršene regionalizacije vinogradarsko područje Virovitičko-podravske županije svrstano je u regiju kontinentalne Hrvatske, podregiju Slavonije, kao Virovitičko vinogorje i Orahovačko – slatinsko vinogorje.

Osim velikih tvrtki s industrijskom proizvodnjom vina iz Orahovice i Slatine na cijelom području Županije postoji niz obiteljskih proizvođača vina od kojih su se neki opredijelili za proizvodnju voćnih vina, kao što su vino od jabuke, vino od višnje, kupine, ili medovina.

Gastronomija ovog područja određena je slavonskom i podravskom kuhinjom u kojima se često sreću, povijesno i zemljopisno nametnuti, utjecaji mađarske i njemačke kuhinje, što sve zajedno predstavlja izvanredno gastronomsko bogatstvo. Tradicijska, karakterna i jaka, no iznad svega ukusna jela ovog područja dijele se na svakodnevnu, blagdansku, težačku i gospodsku hranu, koja se u različitim varijantama može dobiti u dvadesetak restorana na području Županije. Bogatstvo ribljeg fonda i divljači također oplemenjuje jelovnike, a tradicionalnoj gastronomiji posvećeno je i nekoliko manifestacija.

Lov i ribolov

Na području Virovitičko-podravske županije postoje 32 lovišta kojima gospodari tridesetak lovnih udruga. Sva se lovišta nalaze u ambijentu izuzetnih prirodnih ljepota. Brdsko-planinska lovišta smještena su na obroncima Bilogore, Papuka i Krndije, dok nizinska lovišta prate tok rijeke Drave. Od visoke divljači izdvajaju se jelen (kapitalni primjerci), srnjak, divlja svinja, a od niske fazan i zec. Bogatim fondom divljači ova se lovišta svrstavaju među najbogatija u Hrvatskoj.

Rijeka Drava je najveća i najbogatija ribolovna voda na području Virovitičko-podravske županije. Obiluje gotovo svim vrstama slatkovodnih riba, kao što su som, šaran, štuka, smuđ, amur, kečiga, manjič, bolen, jez, mrena, babuška, deverika, tolstolobik, okan, klen, linjak, jegulja i druge vrste. U stotinjak kilometara svog toka ovim područjem Drava nudi gotovo bezbroj mjesta za uspješan ribolov. Kao osobito ribolovno područje ističe se područje Križnice, u blizini Pitomače, gdje se susreću stari i novi tok rijeke Drave. Uz Dravu postoje mnoge bare, jezera, limani i jame kao ostaci njenog starog korita.

Postoji još i niz drugih atraktivnih ribolovnih voda kao što su ribnjaci, retencijska jezera, kanali i potoci s ribljim vrstama kao i u Dravi.

Rekreativni sadržaji

Ponudom ovakvih sadržaja prednjači Park prirode Papuk jer se tamo nalazi niz poučnih, rekreativnih, planinarskih, biciklističkih i staza za jahanje. Orahovica, Slatina, Virovitica i Pitomača nude niz kvalitetnih sportskih i rekreativnih objekata. Na cijelom području Županije može se uživati u jahanju, koje je možda najdoživljajnije na Pustari Višnjica, koja je 2011. godine osvojila prestižnu titulu Europske destinacije izvrsnosti. Obiteljsko gospodarstvo’Zlatni klas’ u Otrovancu, uz rekreativno jahanje nudi i školu jahanja. Nezaobilazni oblik ljetne rekreacije je kupanje – u bazenu, ili još bolje, na šljunčanim dravskim plažama ili na jezerima. Orahovačko jezero tijekom ljetnih mjeseci privlači desetke tisuća kupača, jer, bez dvojbe, spada među najuređenija i najatraktivnija kontinentalna kupališta. Za snježnih zima obronci Papuka i Bilogore postaju prava skijališta i sanjkališta. Skijališta s vučnicom postoje u Virovitici i Slatini.

Krajem 2014. godine na području Virovitičko-podravske županije uspostavljena je mreža od 535 km označenih biciklističkih staza koje su podijeljene u 13 tematskih ruta, a dio kojih se odnosi na fizički nastavak našim područjem dvije poznate međunarodne biciklističke rute – Dravska ruta i EuroVelo 13 – Ruta željezne zavjese.